Mehmed Spaho (1883. - 1939.), je bio bosanskohercegovački i jugoslavenski političar, poznat kao vođa Jugoslavenske muslimanske organizacije, političke stranke koja je u predratnoj Jugoslaviji okupljala muslimane (Bošnjake). Iako je njegova politika u tom periodu u kasnijim decenijama postala predmetom kontroverzi, često ga se smatra jednom od najznačajnijih ličnosti za buduće profiliranje Bošnjaka kao nacije, odnosno očuvanje BiH kao zasebnog entiteta.
Spahino mišljenje, koje je prevagnulo u Jugoslavenskoj muslimanskoj organizaciji, bijaše da Bosna i Hercegovina treba nastojati da očuva svoj identitet kao autonomna jedinica u jugoslavenskoj državi.
Mehmed Spaho je rođen 1883. godine u Sarajevu . Otac mu je bio veliki poznavalac šerijatskog prava, te kadija u Jajcu, Sofiji , Damasku i Kairu. Mehmed je završio osnovnu školu i gimnaziju u Sarajevu (1902.), a Pravni fakultet u Beču (1906. god.). Doktorski ispit je polagao krajem 1907., a 1908. je promoviran u doktora pravnih nauka. Isprva se posvetio sudačkom zvanju, te je 1906.-1908. godine bio sudski prislušnik, a do 1910. godine advokatski pripravnik. Kada je u Sarajevu osnovana Trgovačko-obrtnička komora, izabran je za njenog sekretara. No tom položaju je ostao do stupanja u politički život. Bio je član Muslimanske narodne organizacije, član Narodnog vijeća poslije sloma Austro-Ugarske i ministar u Kraljevini SHS od 1921. do 1939. godine.
Kad su u studenom 1920. održani u cijeloj Jugoslaviji izbori za ustavotvornu skupštinu koja će odluciti o strukturi jugoslavenske države, Spahina stranka osvojila je gotovo sve muslimanske glasove u Bosni i Hercegovini i na taj nacin stekla pravo na 24 zastupnicka mjesta u skupštini. Buduci da su glasovi tih poslanika mogli donijeti prevagu u skupštini, ostali jugoslavenski političari nastojali su ih predobiti za sebe. Spahi je najviše bilo stalo do toga da ublaži udarac agrarnih reformi zadan muslimanskim zemljoposjednicima. Spaho se svim silama borio da zemljoposjednici dobiju novčanu nadoknadu od države za svoju zemlju. Na kraju je država doista isplatila na milijune dinara, ali je općenito visina nadoknade bila ispod tržišne vrijednosti zemlje. Ta je reforma pogodila otprilike 4000 muslimanskih zemljoposjednickih obitelji, od kojih su neke pale na prosjacki štap. Zbog te djelatnosti Spahu i njegovu stranku kritičari su proglasili predstavnicima stare feudalne klase, iako su zapravo samo šestorica od 78 kandidata na izbornim listama stranke 1920. godine bili zemljoposjednici, a pedeset dvojica bili su odvjetnici, učitelji i drugi školovani ljudi.
Druga stvar za koju se Spaho zauzimao u Ustavotvornoj skupštini bijaše da se očuva administrativna celovitost Bosne i Hercegovine. U tome je donekle uspio, iako je zauzvrat morao podržati centralisticki Vidovdanski ustav koji su predlagali srpski političari. Kad je cijeli jugoslavenski teritorij iznova podijeljen na 33 "oblasti", granice Hrvatske i Srbije nestale su sa zemljovida, ali su granice Bosne i Hercegovine očuvane - šest je bosanskih oblasti točno odgovaralo šest Kreise (ili okruga) u Austro-Ugarskoj, koji su se opet bazirali na sandžacima iz posljednjeg razdoblja osmanlijske vladavine. Zahvaljujuci Spahinim nastojanjima, Bosna i Hercegovina bijaše jedini konstitutivni element Jugoslavije koji je na taj način očuvao svoj identitet.
Mehmed Spaho je bio prvi Bošnjak u Vladi Kraljevine SHS, a kao jedan od trojice ministara iz BiH i to po etničko-vjerskom ključu: Hrvat dr. Tugomir Alaupović je bio ministar vjera, a Srbin Uroš Krulj ministar zdravlja. Spaho je također jedan od dva priznata zastupnika Jugoslovenske muslimanske organizacije među 11 Bošnjaka od 42 zastupnika Narodnog vijeća SHS za BiH. Jugoslovenska muslimanska organizacija je u to vrijeme smatrala da joj pripada 15 zastupničkih mjesta.
Umro je 1939. godine u Beogradu pod nerazjašnjenim okolnostima. Pretpostavlja se da je otrovan, da bi se uklonio kao moguća prepreka Cvetković-Maček sporazumu.
Noel Malcolm o njemu kaže: "Mehmed Spaho je bio promućuran politicar koji je uspio bosanskim muslimanima osigurati u meduratnom razdoblju politički utjecaj nerazmjerno veći od njihove brojčane snage, ali čak ni njegovo žestoko protivljenje nije moglo spriječiti komadanje Bosne i Hercegovine.
Autor: Sead Kresevljakovic
Produkcija: TVSA
Нема коментара:
Постави коментар